|
|
| < | travanj, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Copyright by Chel C.
Drink what you bring
Don’t share it with us
Wearied, then rest
Don’t drink if you drive
We’ll save you the best
Take what you like
(Fountain of Youth - The New Amsterdams)
Zvuk lomljenja je prolazio kroz otvorene prozore auta dok smo prolazili makadamskom cestom koja je vijugala kroz šumu. Noć je obavila cijelo mjesto još dok sam se spremala u sobi, još ne znajući gdje me James vodi.
Nije htio pričati putem da se ne oda pa smo se već petnaestak minuta vodili u tišini koju su prekidali zvukovi izvana. Prošli smo pokraj Riviera Country Cluba, otmjenog mjesta u koje su zalazili samo one bogatije i otmjenije obitelji, znači i neki članovi moje buduće srednje škole.
"Dobro, reći ću ti gdje idemo," počeo je James, bez mog nagovaranja. "Ionako smo već skoro tamo, pa bi bilo red da znaš gdje ideš. U Daytoni Beachu postoji najveće jezero, Jezero George. Dva manja jezera, Woodrof i Dexter su međusobno, kao i sa jezerom George povezana rijekama. E, sad, pošto je tamo sve uređeno, parkovi, livade i to, uvijek ima ljudi pa nikada nemožeš napraviti pošteni party jer će se uvijek naći netko tko će pozvati policiju."
"Zato smo si mi - pod mi mislim na moje društvo - pronašli jedno manje jezero, malo udaljenije, ali osamljeno, Jezero Skull. Nedavno smo saznali da roditelji jedne cure iz naše ekipe tamo imaju kuću koju nikada ne koriste i sada je naša. Naravno, imamo zabranu demoliranja," kratko se nasmijao, "ali bazično možemo tamo raditi što želimo. Što nama odgovara"
"Zakon!" bila sam oduševljena ovime. Do sada sam bila naviknuta na odlaske u kino ili na neki party na kojemu je sve bilo pod kontrolom zbog susjeda. "Znači tamo nema nikoga?"
"Apsolutno nikoga. Pogotovo nakon što se proširio glas da tamo izlaze mladi, pa nitko ne želi tamo ići. Mislim da su uvjereni da se mi tamo drogiramo, ili što već. Ne pokušavamo to pobiti, jer ne želimo posjetitelje." smiješak mu se ponovno proširio licem.
Ispričao mi je i da se upravo vozimo International Speed Boulevardom, kroz Tiger Bay State Forest, popularno okupljalište svih ljubitelja kampera i prirodnih izazova.
Kuća tete Carmen se nalazila u ulici Morningside Avenue, u blizini naše, Jamesove sadašnje, a moje buduće, srednje škole, Seabreeze High School. Sve se to nalazilo na jednoj vrsti poluotoka, koga je sa obalom spajalo nekoliko mostova, a onaj kojim smo mi prošli se zvao Seabreeze Bridge.
Na kraju naše ulice se protezala Daytona Beach, ogromna pješčana plaža, koja je privlačila gomile turista, ali i domaćih ljudi. Sad mi je palo na pamet da sam se htjela prošetati plažom, da me James nije odvukao sa sobom na, čini se, razuzdani party koji će trajati pola noći.
Nije da sam imala nešto protiv toga. Oduvijek sam voljela partyje i društvena okupljanja, gdje bih mogla upoznati nove ljude i zabavljati se uz glasnu muziku i neobuzdanu gomilu.
"Zemlja zove Chel," mahnuo mi je rukom ispred lica i otvorio vrata. "Tu smo. Jesi spremna?"
"Valjda," promrmljala sam u bradu, duboko udahnula i gurnula vrata od auta. Iskoračila sam na pomalo vlažno tlo, vjerojatno zbog jezera i osjetila miris borova pomiješan sa mirisom jezera. Čula sam pljuskanje vode i ljudske glasove i pretpostavila da se netko kupa i prska. Kod mene nije bilo normalno kupanje u ovom dijelu godine, pa me ovo začudilo, ali sam shvatila da je sasvim nomalno da se ljudi kupaju na 26 stupnjeva koliko je, po mojoj skromnoj procjeni, trenutno bilo.
Odustala sam od svoje veste i ubacila je kroz prozor na suvozačko sjedište, da ju ne nosim bezveze okolo, jer se nebi čudila da ju zaboravim negdje putem, i krenula za Jamesom prema kući koja je bila obasjana svjetlošću nekih auta i nekih drugih svjetala iznutra.
Dok mi je James pričao, zamišljala sam drvenu kućicu, 2 ili 3 sobe, najviše na dva kata, pomalo trošnu i u stanju raspadanja. Ali ovo me iznenadilo. Kuća od tri kata, negdje oko 400 kvadratnih metara, obučena u bijeli kamen, više je nalikovala na kuću iz bajke, nego mjesto za tulume. Da nije bilo tinejdžera koji su sa bocama alkohola stajali na balkonima i obrisa ljudi koji su se nadzirali kroz veliko staklene prozore, pomislila bih da se netko šali.
Čini se da je James primjetio moje iznenađenje jer se nasmijao i rekao da svatko tko prvi put ovo vidi ima takav izraz lica. Nisam stigla ništa reći jer mu je jedna djevojka već prišla i lagano ga zagrlila.
"Hej" osmijeh joj je krasio lice, "nećeš me upoznati?" pitala je i pogledala mene.
"Naravno da hoću. Ovo je Chel, moja... Prijateljica, valjda. Chel, ovo je May, moja najbolja prijateljica." Naglasio je riječ najbolja.
Pružila sam ruku i nasmiješila se, promatrajući ju. Svijetlo smeđa kosa joj je prekrivala ramena i lagano se uvijala na krajevima. Bila je niža i mršava, obučena u traperice i majicu sa nekim likom iz crtića. Na nogama je imala ljubičaste starke, koje nije zavezala, nego je pustila da vezice mlataraju oko njene noge dok hoda. Njene velike, vesele oči su me ljubazno promatrale, i bila sam sretna jer mi se njen smiješak nije činio samo kao znak ljubaznosti, nego sam imala dojam da sam joj se svidjela.
"Drago mi je Chel. Nadam se da te nije previše gnjavio," trznula je glavom u smjeru Jamesa, "ponekad zna biti stvarno naporan." Pogledala ga je i izazivački se nasmiješila.
"Ako ju okreneš protiv mene bacit ću te u jezero," priprijetio joj je. Izbeljila mu se i primila me pod ruku, "Nećeš stići." Kao da potvrđuje svoje riječi, krenula je prema ulazu u kuću brzim korakom.
"Duga je noć," čule smo ga kako nejasno govori kroz noć.
"Dobrodošla u kuću zvanu Skeleton na jezeru Skull." svečano je objavila kada smo stupile na prvu stepenicu. Iz ove blizine, sve mi se činilo još većim i glasnijim.
Evo, drugi post. Znam da ima puno zemljopisnih pojmova, imena i svega, ali sam htjela da prvo znate sve, pa da mogu razvijati radnju. Inače, sve je ovo stvarno i sve zaista postoji, nisam izmislila ni imena jezera, ni imena ulica, ni školu. Nadam se da vam se sviđa, primam i loe i dobre komentare.
Vaša Chel :)
Help me, help me, help me sail away
Well give me two good reasons why I oughta stay
(Sunny afternoon - Stereophonics)
"Dočekat će te teta Carmen. Samo izađi i vidjet ćeš ju. Pusa." Još jednom sam pročitala poruku, da neki dio ne protumačim krivo, kao što mi se zna dogoditi, i spremila mobitel u džep novog bijelog kaputa za koji se ispostavio da mi neće biti od neke velike koristi tamo gdje idem. Florida. Daytona Beach. Jedan od najsunčanijih prostora, također i najposjećenijih u Americi, gdje je temperatura rijetko kad ispod 20 stupnjeva.
"Molimo, vežite pojaseve, uskoro slijećemo," glas iz crnog zvučnika iznad mene me omeo u razmišljanju i pričvrstila sam pojas. Stjuardese su hodale po prostorima između sjedala, provjeravajući jesu li svi vezani, a dijete koje je sjedilo ispred mene je uzbuđeno gledalo kroz prozor. Pretpostavljala sam da mu je ovo prva vožnja avionom i sjetila se kako sam i sama bila uzbuđena i sretna dok sam se prvi put vozila avionom.
Uz lagano podrhtavanje, avion je dodirnuo pistu i vozio sve sporije i sporije dok su se putnici dizali sa sjedala i uzimali stvari koje su ponijeli sa sobom unatoč stjuardesama koje su govorile da smo svi obavezni ostati sjediti dok ne stanemo. I sama sam se digla i pokušala uzeti svoju torbu koja je stajala u prostoru iznad sjedala, zaglavljena između dva kovčega. "Ja ću vam pomoći," ponudio se gospodin koji je za vrijeme putovanja sjedio do mene. "Hvala," nasmiješila sam se kada mi je dodao kovčeg i krenula prema izlazu.
Kroz nekoliko minuta sam se našla na parkiralištu, sa pogledom na kafiće i pogledom tražila tetu Carmen, koja se svojom maštovitom odjećom obično isticala među drugim ljudima. Nesvjesno sam cupkala nogom i svako malo pogledavala na sat, začuđena što jos nije došla. Nije imala običaj kasniti. Nakon što me netko potapšao po ramenu, naglo sam se okrenula i pred sobom vidjela dečka mojih godina, razbarušene plave kose i zelenih očiju.
"Ovaj, mislim da tebe trebam pokupiti. Trebala te čekati teta," "Da, Carmen. Zašto nije mogla doći?" "Imala je neku gužvu na poslu, pa je mene poslala. James, drago mi je," nasmiješio se i pružio mi ruku. Prihvatila sam ju. "Chel."
Bez pitanja je uzeo moje kofere i krenuo prema jednom djelu parkirališta, vjerojatno prema svom autu. Pitala sam se ima li uopće auto. Uskoro sam dobila odgovor na svoje naizrečeno pitanje u obliku najsavršenijeg auta na svijetu. Bijele boje, sa zatamnjenim staklima, kao da je tek izašao iz dućana, zapištao je, a svjetla su se upalila pa ugasila kad ga je James otključao.
Stavio je kovčege u prtljažnik i otvorio mi suvozačka vrata. Kad smo ušli, a auto blago zabrujao pri paljenju, pogledao me: "Sviđa ti se?" "Sviđa? Savršen je. Stvarno je... ono... mrak!" nisam mogla suspregnuti divljenje, na što se nasmijao, a vidjela sam i odobravanje u njegovim očima.
Nakon desetak minuta vožnje, a i šutnje, James se uparkirao na betonirani prilaz i izašao iz auta. Slijedila sam njegov primjer i osvrnula se oko sebe. Kroz dvije godine, koliko me tu nije bilo, okolica kuće se uglavnom promijenila. Da, bio je tu stari hrast čije su me grane svojim grebanjem budile u ljetnim noćima, ali oko njega se sada prostirala svježe pokošena trava, koju je - na dijelu u kojem se dodirivala sa putićem koji je vodio prema kući - obrubljivalo cvijeće u raznim bojama.
Sama kuća je bila svijetlo žute boje, sa crvenim krovom i smeđim prozorima. Moja teta je uređivala interijere i exterijere i sjećala sam se da se cijelo ljeto trudila da kuću dovede u red. Zato je sada svakome tko bi došao u goste uzbuđeno pripovijedala što je sve trebala napraviti da to izgleda ovako kao što izgleda danas.
"Chel, draga!" preko stepenica koje vode sa trijema je dotrčala moja teta i čvrsto me zagrlila. Pogled mi je zaklonila crvena kovrčava kosa i obavio me miris njenog najdražeg parfema, Bvlgaria. "Jako mi je žao što nisam mogla doći po tebe, hitno su me zvali u ured, upravo sam se vratila od tamo. Vidim upoznala si Jamesa. On je sin moje najbolje prijateljice, ona je otišla iz grada zbog posla, a on nije htio, pa me zamolila da ostane kod mene kako nebi ostao sam u kući," izgovorila je sve u jednom dahu, a James se nasmijao. "Ja sam još tu, znate. A da uđemo?" uzeo je moje torbe i krenuo prema ulazu.
Nogom je gurnuo glomazna smeđa vrata i nestao u hodniku. Ja i teta smo krenule za njim, a čim smo kročile u kuću, topli proljetni zrak je zamijenila ugodna svježina protkana mirisom ruža koji je dopirao iz kuhinje. Dok sam išla prema dnecnom boravku, pogledom sam upijala dobro poznatu okolinu, možda tek malo izmijenjenu i sjela u mekanu sofu, koja je zbog moje težine utonula.
Dnevni boravak je, osim možda kuhinje, bio najsvijetliji, veliki prozori su zauzimali dva zida i sunce je u ovoj sobi imalo poseban sjaj. Možda zbog svijetlo narančastih zidova od kojih se odbijalo, a možda zato jer su velik dio sobe zauzimale biljke, pa je čovjek dobivao osjećaj da je u prirodi, a ne u dnevnom boravku.
Obratila sam pozornost na Jamesa koji joj je prepričavao kako i gdje me pokupio na aerodromu i je li oprezno vozio.
*****
Dok sam sjedila na krevetu prekriženih nogu, pokušavala sam smisliti način na koji ću raspakirati stvari, a da to ne bude dizanje i fizički rad. Otpuhnula sam pramen kose sa lica i zaključila da što se prije počne, to se prije završi, te se dignula, rastegnula i kliknula prekidač za svijetlo, pošto je odlazak sunca prije desetak minuta označio dolazak večeri.
Prišla sam najbližoj kutiji i nožićem strgala ljepljivu vrpcu koja je kutiju držala na okupu. Unutra su bile ukrasne figurice, plišane igračke, nekoliko pokala koje sam osvojila kao navijačica u, sada već bivšoj, školi i knjige. Naravno, samo mali dio knjiga. Upravo zbog njih je dio moje prtljage poslan zasebno, jer bi trebala plaćati preveliku cijenu u zrakoplovu kad bi se izmjerila težina sve prtljage.
Moja nova soba mi se sviđala, imala je neki poseban šarm. Zeleno žuta, bojama slična većini kuće, ubrzo sam zaključila, bila je prostrana, oblika kvadrata, a do jednog zida je stajao predivan starinski krevet sa baldahinom. Svidio mi se na prvi pogled i jedva sam čekala večer da se bacim na njega i utonem u san. Na suprotnom zidu je stajala jedna polica ispod koje je bio stol, na koji sam već smjestila svoj laptop. Ostatak sobe je bio prazan i moja mašta je već trčala ususret vremenu koje ću uložiti na uređivanje zidova.
Prenula sam se iz misli nakon što sam čula da netko kuca na vrata. James je ušao prije nego što sam se stigla okrenuti i osvrnuo se oko sebe. "Jesi umorna?" "Ne, nisam. Znam, trebala bih biti, zbog puta i sve, ali zapravo nisam" nasmiješila sam se. "Odlično! Nabaci nešto na sebe, krećemo za deset minuta." "Gdje?" "Vidjet ćeš," odgovorio je i izašao iz sobe.
Definition always changes
It's not the same as yours
You could be so much more
The closer that you get (Here it Goes - Jimmy Eat World)
Ovo je priča o Chel. Ovo je moja priča. Ovaj lik je najsličniji meni i neki događaji su se stvarno dogodili.
Posudila sam osobe iz stvarnog svijeta i postavila ih u svoj svijet mašte onako kako meni odgovara. Nije bitno kako, jer nikada neće saznati za ovo. Aako saznaju, neće se prepoznati, jer ih neću prikazati isto tako, već pomalo izmjenjeno.
Neke osobe su postojale ili još uvijek postoje u blog svijetu. Nema ih puno i nisu me oni tražili da ih stavim, već smatram da zaslužuju mjesto u mojoj priči jer imaju značenje u mojem pisanju. Čak i neki od njih nikada neće znati da sam ih ubacila, ali meni je to bitno jer ću tako znati da svojim odlaskom nisu napustili ovaj svijet.
Na komentare poput: Super priča, posjeti moj blog; ne odgovaram. Mislim da je svima jasno zašto.
Chel
